Split

Split obiluje restauracijama i konobama u kojima se može uživati u domaćim specijalitetima. Brojne su i plaže i kupališta u gradu i bližoj okolici. Napose su popularne Bačvice, pješčana plaža gotovo u samom središtu Splita. Bogat je i kulturni i zabavni život, osobito ljeti, kada se Split sa svojim trgovima, dvorištima i drugim prostorima pretvara u veliku pozornicu pod vedrim nebom. Usred sezone održava se tradicionalni festival Splitsko ljeto, kada se izvode drame, opere i koncerti (od polovice srpnja do polovice kolovoza). Splitske subotnje večeri posvećene su ozbiljnoj glazbi. Održavaju se i festivali zabavne glazbe, Art – ljeto, folklorne priredbe, pučka fešta Dani Radunice i drugo. Tijekom godine upriličuju se Marulićevi dani (u travnju), Knjiga Mediterana (u listopadu), a među tradicionalnim manifestacijama su Blagdan sv. Križa, Sajam cvijeća, Bal Splićana, sajam vina i dr. Dan grada slavi se 7. svibnja, na Blagdan sv. Duje, zaštitnika grada.

Gospodarsko, administrativno i kulturno središte Dalmacije. Uz brodogradnju, znatnu važnost ima prerada plastičnih masa, industrija cementa, prehrambenih i drugih proizvoda. Po prometu putnika i robe važna je hrvatska luka. Središte je pomorskih veza s obalnim i otočnim lukama i završna postaja željezničkih pruga sa zaleđem. Trajektno je povezan sa svim srednjodalmatinskim otocima, te s Anconom u Italiji; brodske se veze, osim sa svim otocima, održavaju s Pulom, Venecijom, Dubrovnikom i dalje s Grčkom. Split je od davnine značajno kulturno središte. Već u VIII. st. ondje je postojala pisarska škola. U XIII. st. Toma Arhiđakon piše djelo Historia Salonitana, važan izvor za srednjovjekovnu povijest Hrvata. Potkraj XV. st. Split postaje jakim humanističkim žarištem, u njemu djeluju književnik i polihistor Marko Marulić, autor prvog epa na hrvatskom jeziku (Judita) i više humanističkih pisaca, književnika i povjesničara. Split do danas daje svojevrstan pečat hrvatskom stvaralaštvu i kulturi.
U ranomu srednjem vijeku Split se izgrađuje unutar Dioklecijanove palače. Gospodarski napredak u XIII. i XIV. st. uvjetuje intenzivniju izgradnju; grad se širi izvan zidova Dioklecijanove palače, a uz njezin zapadni zid razvija se novo središte oko kojeg se u XIV. st. podižu zidovi, a u XVII. st. nov obrambeni sustav s istaknutim bastionima graditelja A. Maglija. Na zapadnoj i istočnoj strani grada razvijaju se težačka naselja Veli Varoš i Lučac, koja se kasnije povezuju sa starim dijelom grada u jednu cjelinu. Između dva svjetska rata grad se širi po južnim padinama Marjana i prema istoku u predjelu Bačvice, gdje se izgrađuje moderni dio grada. U tijeku II. svjetskoga rata grad je teško bombardiran, osobito u obalnom dijelu jugoistočno od Dioklecijanove palače (danas je na tom mjestu park). Od 50-ih godina Split karakterizira nagli prostorni rast.

Park-šuma Marjan je zelena oaza kojom se Splićani generacijama s pravom ponose, koju čuvaju i njeguju. Ondje su šetališta, vidikovci, solariji, trim-staze, igrališta i splitski zoološki vrt. S njegova se vrha pruža prekrasan pogled na stari i novi dio Splita. Do Marjana se iz povijesne jezgre Splita stiže ugodnom šetnjom za 15-ak minuta kroz staro pučko naselje Varoš. Marjanskim stepenicama, sljemenom brda, dolazi se do drugoga, višeg vrha Marjana, Telegrina, s čijeg vidikovca puca pogled na splitski poluotok, Kozjak, Mosor, na Kaštelanski zaljev, Salonu i Klis, Trogir i Čiovo, te na Šoltu, Brač, Hvar i Vis. Južne marjanske hridi u posljednje su vrijeme omiljeno vježbalište alpinista i slobodnih penjača, koji se svakoga travnja okupljaju na tradicionalnom Kupu Marjana.

Spaladium Arena je višenamjenska športska dvorana u Splitu. Izgrađena je za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. Smještena je između vojne luke i brodogradilišta. Sastavni je dio Spaladium Centra koji može primiti 12,500 posjetitelja koji će osim športskog, sadržavati ugostiteljske, zabavne i poslovne sadržaje.

U Splitu su 1979. održane Mediteranske igre u kojemu djeluju mnogi poznati i popularni sportski klubovi i natjecatelji, a mnogobrojni su i tereni kojima se mogu koristiti rekreativci. Pružaju se mogućnosti za bavljenje gotovo svim sportovima na kopnu i na vodi, od nogometa, košarke i tenisa preko planinarstva i streljaštva do ribolova, skijanja na vodi i veslanja.

Koprivnica

Podravski mentalitet poznat je i izvan granica Hrvatske. O tome svjedoce turisti koji sve češće umjesto odmora na Jadranu odabiru idilu podravskog sela. Čisti zrak i neiskvarena priroda odličan su iskorak od gradske gužve. Iskusite prirodu u njenom punom značenju. Podravina Vam pruža na izbor gotovo sve vrste krajolika. Opustite se šetnjama kroz šume, rekreirajte se planinarenjem na obroncima bilogore i kalnika, odmorite se uz dobru kapljicu iz naših vinograda ili pak jedostavno uživajte u ribolovu na rijeci Dravi. Okolna sela stvorena su za seoski turizam. Večinom su okružena šumom, što omogućuje idealan bijeg iz gradske prenapućenosti. Infrastruktura je tipicna za kontinentalni dio Hrvatske, a redovito su smještena uz cestu te lako dostupna automobilom ili autobusom. Posjetitelji mogu birati iz mnoštva sadržaja koje im nudimo. Od izvornog podravskog kulinarstva, do seoskog turizma, prirodnih lovišta, rekreacijskih centara, do kulturnih lokacija.
Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića s početkom XIII. st. Naselje se prvi puta spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije. Tokom XIV.st grad je živio svoje zlatno stoljeće gdje se Koprivnica se tada afirmirala kao urbano središte srednje Podravine, ali i kao značajan i ugledan grad u anžuvinskoj Slavoniji. To se u prvom redu odnosi na društveno uredenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana što potvrduje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stoljeća.

U skladu s najmodernijim vojnim rješenjima protutopovske obrane koprivnicku tvrdavu moderniziraju sjevernotalijanski i nizozemski arhitekti tokom XVI. stoljeća. Do šezdesetih godina XVII. stoljeća koprivnička je renesansna zemljana protuturska fortifikacija – zvijezda postala najmodernija tvrđava između Drave i Save koja je štitila “ostatke ostataka hrvatskoga kraljevstva”. Od tridesetih godina XVII. stoljeća poćinje gospodarska i demografska obnova. Na kraju stoljeća u gradu djeluju tri obrtnička ceha – mješoviti ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara te cehovi čizmara i mesara koji svojim proizvodima snabdijevaju vojnu posadu koprivničke tvrđave i civilno stanovništvo grada i okolice. Do barokne obnove grada. Unutar tvrđave podižu se zidani objekti, a do nove izgradnje dolazi i u podgradu na sjevernom i sjeverozapadnom rubu tvrđave. Odlukom habsburške carice Marije Terezije 1765. godine sjedište generalata seli iz Koprivnice u Bjelovar čime je grad ujedno izdvojen iz područja Slavonske krajine.

Novi gospodarski razvoj grada poćinje 1870. godine kada je u sklopu Austro-ugarske prometne politike puštena u promet želježnička pruga Budimpešta -Zakany -Koprivnica -Zagreb koja je uskoro izgrađena i do Rijeke. U društvenom i javnom životu – kazalištu, knjižnici, političkim strankama, gradskim novinama – ostvaruju se ideje angažiranog dijela koprivničkog građanstva.
Proces industrijalizacije u Koprivnici izgradnjom tvornice za kemijske proizvode Danica čije je poslovanje obilježilo i snažno utjecalo na dinamiku i strukturu koprivničkog gospodarstva sve do tridesetih godina ovog stoljeća. Tijekom druge polovice stoljeća ovu ulogu u rastu i razvoju grada Koprivnice i Podravine preuzela je Podravka, industrija za preradu voća i povrća, danas prehrambena industrija svjetske orijentacije Podravka. Nakon dva svjetska rata i više državnih uređenja i režima u okviru kojih je Hrvatska tijekom 20. stoljeća tražila svoje mjesto među demokratskim državama Europe, na referendumu građana 1991. godine od 93 % birača koprivničke općine 96 % se izjasnilo za prijedlog Hrvatske kao suverene države koju odluku su brojni Koprivničanci i Podravci i obranili sudjelujući u raznim postrojbama u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.

Učka

Ucka je jedinstveni park prirode i spoj svega razlicitoga. Posjetitelju se pruzaju prekrasni pogled ne samo na unutrasjost Istre, vec i na obalu i more. Istrazivacima, ljubiteljima prirode, alpinistima, speleolozima, biciklistima i svima ostalima zeljnih prekrasnog dana provedenih na vikendu svakako preporucamo odlazak na Ucku. Ucka je mjesto koje pruza siroki spektar rekreacijskih mogucnosti doslovno za sve dobne skupine. Prometna povezanost, i brojni novi kilometri Hrvatskih autocesta otvorile su brojne nove mogucnosti za razgledavanje Hrvatske, koje svakako treba prepoznati i iskoristiti. Dolaskom na planinu u smjeru s mora Ucka je bogata malim naseljima, njihova specificnost je polozaj i nadmorske visine. Nije uobicajeno setati mjestom cija je visinska razlika 500-tinjak metara. Dobra kondicija, visak energije pomjesana pozitivnim afirmacijama i ciljevima za istrazivanje novoga u nama bude korak da odemo jos dublje, da osjetimo planinu. Laganim pjesacenjem na vrh kroz puteve sakrivene borovom sumom, Ucka skriva bogatu floru i faunu. Park prirode je jedno od malobrojnih posljednjih mjesta stanista Bjeloglavog supa, a oni uporniji mogu pronaci Uckarski zvoncic.

Ruralni krajolici Parka prirode Učka imaju prirodne, kulturne i gospodarske vrijednosti koje odražavaju prirodnu raznolikost te dugu i kompleksnu povijest.Oni često sadrže veliku biološku raznolikost, međutim mnogi od njih iz različitih su razloga ugroženi. Od osobitih ljepota svakako bi naveli okolicu Brsestine koja pruza ljepotu ocuvanih ruralnih vrijednosti poljoprivrednog krajolika s nenarusenim prirodnim okruzenjem.

Podrucje Moscenicke i Lovranske Drage su primjeri najljepsih i najizrazitijih bujicnih udolina na istocnim padinama parka, s ostacima poljoprivrednog i ruralnog krajolika u odumiranju.

Pojas livada na flisu ispod siparista na istočnoj strani pod vrsnim dijelovima Učke istice se po svojoj neobicnoj lepezi flore i pejzaznom ljepotom s kulisom Ucke nadohvat ruke. Livade bi mogle postati omiljeni prostor za setnje prirodom, a dijelom ih vec i sada koriste planinari za kruzne ture u visinskom pojasu prijevoja Poklon. Kroz staru bukovu sumu na putu prema vrhu protezu se slapovi i gornji tok potoka Banina. Sa stjenovitih grebena, prostranih pasnjaka i stijena pruzaju se velecanstveni vidici na susjedne gradove, otoke Kvarnera, Istru, planine Gorskog kotara, Velebit pa cak do Italije i Alpa. Među vrijednostima nezive prirode parka posebno mjesto zauzima kanjon Vela Draga. Ovaj lokalitet zašticen je kao geomorfoloski spomenik prirode. Smatra se da je kanjon nastao talozenjem slojeva vapnenaca, nakon cega je uslijedilo tektonsko izdizanje i raspucavanje u obliku koji je danas.
Međutim, slika o Ucki ne bi bila potpuna ako izostavimo ljudskom rukom stvorenu bastinu: nalazi iz nekoliko spilja koje se danas nalaze na podrucju Parka prirode Ucka jasno upućuju na kontinuitet zivota jos od razdoblja od oko 12 tisuća godina prije Krista. Bogatoj arheoloskoj pribrajamo i znatno mlađu graditeljsku te kulturnu bastinu. Iako je gotovo nemoguće u samo nekoliko redaka sazeti sve vrijednosti Ucke, nije tesko zakljuciti da je Ucka kroz stoljeca evolvirala u izvanredan spoj prirodnih bogatstava i ljudske povijesti koji zasluzuje narocitu skrb i zastitu.
Dostupnost obradivog tla, brojni izvori vode te obiljezja specificne strukture reljefa svakako su pogodovali naseljavanju Ucke kako u dalekoj proslosti tako i u novijim razdobljima. Poznato je, međutim da su područjem masiva Učke prolazile neke rimske prometnice, a spominju se građevine za koje se pretpostavlja da su sluzile nadzoru prometa i odrzavanju prometnice. Razdoblje antike kao i srednjeg vijeka arheoloski je također slabije istrazeno, ali je za razliku od starijih razdoblja bolje dokumentirano u povijesnim izvorima. Posebna zanimljivost vezana za uckarsko tradicionalno graditeljstvo su objekti koje nazivamo dvori. Naime, privremeni zivot ljudi i blaga preko ljetnih mjeseci ostavio je traga u graditeljstvu, pa na cijelom planinskom prostoru nailazimo na primarne i najneposrednije graditeljske oblike – male pacetvorinaste objekte građene usuho, na jedan pod, dvostresnim drvenim krovom pokrivenim biljnom građom, a služile su za sklonište ovcama i privremeni boravak ljudi. Poseban dozivljaj predstavljaju lokalne tradicionalne i kulturne manifestacije. Tu osim u dobrim vibracijama možete uživati i u marunima, šparogama i drugim specijalitetima učkarske zdrave hrane.

Bjelovar

Bjelovar je gospodarsko središte Bjelovarsko-bilogorske županije, a nekada Varaždinskoga generalata Vojne krajine i Bjelovarsko-križevačke županije. Uvjeti za poljoprivredu, stočarstvo i šumarstvo vrlo su povoljni pa je grad s okolicom, u tim gospodarskim granama među najrazvijenijima u Hrvatskoj. Tradicija sajmovanja potječe iz 14. stoljeća, a u 19. i 20. stoljeću, bjelovarski sajam bio je među najvećima u ovom dijelu Europe. Od 1995. godine, na sajamskom prostoru Gudovac u predgrađu grada, održava se svake godine međunarodni stočarski i gospodarski, jesenski i proljetni sajam. U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje mlijeka i sireva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”. Izvorni sirevi su: Bilogorac, Podravac, Dimsi itd. U postupku je proces brandiranja, lokalnih sireva kvargl i graničar. Grad Bjelovar je smješten na visoravni u južnom dijelu Bilogore (Sjeverozapadna Hrvatska) na 135 metara nadmorske visine. Bjelovar je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i prirodno, kulturno i političko središte ovog kraja.
Grad je i danas prometno raskrižje u ovom kraju. Sijeku ga ceste od Zagreba za Osijek, zatim iz Varaždina i Koprivnice preko Čazme do Ivanić Grada i auto-ceste, a preko Daruvara na jednu stranu, za Viroviticu, a na drugu stranu za Pakrac i Lipik. Na kakvom se važnom prometnom pravcu nalazi Bjelovar, govori i početak izgradnje brze ceste Zagreb -Bjelovar – Virovitica, koja će Bjelovar još približiti Zagrebu, ali će biti i snažan poticaj razvoju gospodarstva. Do sada je gotova dionica Zagreb-Vrbovec.

Naseljen je još u starorimsko doba o čemu datiraju pronađeni arheološki ostaci. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća u ovom već gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemićki i crkveni posjedi. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. Pavlini iz samostana Streza obogaćivali su duhovni život. U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara, koji se prvi put spominje u zasad nepouzdanom zapisu iz 1413. godine. U najstarije kulturne ustanove ubrajaju se čitaonica i knjižnica osnovane 1832. Tamo su se održavali plesovi i zabave. Prva tiskara je proradila 1859. godine. Kada je 1871. godine ukinuta Vojna krajina, Bjelovar je postao sjedište Bjelovarsko-križevačke županije. Na početku 20. stoljeća, izgrađeno je mnogo ustanova i kuća, pretežno u stilu secesije. Gimnazija je izgrađena 1901. godine.
Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 km2, a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika. Sa sjeveroistočne strane Grada Bjelovara nalazi se duga i niska gora Bilogora, čija je prosječna visina od 200 do 250 m nadmorske visine. Područja lonjsko-ilovske zavale nije visinski ujednačeno pa se njezina visina kreće između 120 i 160 m nadmorske visine. Visoravan je nastala plitkim nadsvođenjem, no pri njenom oblikovanju sudjelovali su i rasjedni procesi. U sastavu su pliocenski pjeskuljasti lapori i pješčanici s mjestimičnim manjim naslagama lignita. Starije kamenje nigdje ne dopire do površine. Kristalinske stijene su otkrivene u dubokim bušotinama. Grad Bjelovar je klimatski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. Zime u ovom prostoru su umjereno hladne, a ljeta su topla. Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 mm godišnje. Od vjetrova puše sjevernjak, koji je karakterističan za zimu, a istočnjak postaje jači u proljetnim mjesecima i vrlo je hladan, a može puhati i nekoliko dana neprekidno. Ljetni vjetar koji otprilike puše od lipnja do kolovoza je južni, topao, te povećava relativnu vlagu i prethodi kiši. Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12° C, srednja siječanjska -0,4° C, a srednja srpanjska 20,6° C.

Bjelovarski sajam- niz specijaliziranih događanja na sajamskom prostoru Gudovac u predgrađu grada, najznačajniji je Jesenski međunarodni sajam početkom rujna, a osim njega ističu se Proljetni sajam i Pčelarski sajam.
Terezijana-kulturno-zabavna manifestacija, koja se održava svake godine drugi vikend u lipnju, u spomen na caricu Tereziji, koja je dala osnovati grad kao vojno središte davne 1756. godine.
Bok fest- kazališni festival od 2003., punog imena Bjelovarski odjeci kazališta; u dva tjedna prikazuju se izabrane kazališne predstave iz Hrvatske i inozemstva za odrasle i djecu, umjetnički voditelj i osnivač festivala je Goran Navojec.
Međunarodni tjedan udaraljkaša- (eng. IPEW – International Percussion Ensemble Week), niz koncerata udaraljaške glazbe, održava se u siječnju.
Doku-art- festival dokumentarnih filmova iz Hrvatske i svijeta, traje tjedan dana početkom listopada, selektorica je Rada Šešić.
Dani sira u gradu sira- sajam sira, koji se od 2006. održava u listopadu.
Dani češke kulture- godišnja kulturna manifestacija, koja promiče kulturu Čeha u Hrvatskoj, održava se početkom svibnja
Večer nacionalnih manjina- tradicionalni koncert nacionalnih manjina, na kojem predstavljaju svoju glazbu, plesove i običaje. Održava se krajem studenoga.

Božićni koncert- tradicionalni gala koncert prije Božića, na kojem nastupaju hrvatski i strani glazbenici.