Elafitski otoci

Elafiti su najjužnija skupina nekoliko manjih i vecih otoka Jadranskog mora. Medu starijim mještanima može se cuti naziv i Jelenski otoci zbog starogrcke rijeci ”Elafos” (Jelen). U spisima ovaj otocni niz prvi puta spominje Plinije Stariji jer je niz bilo znacajno geografsko uporište grada Dubrovnika u pomorstvu. Stari Dubrovcani naseljavali bi nekoliko vecih otoka cime bi nesmetano mogli kontrolirati pomorske putove iz smjera sjeverozapada prema samome gradu, a sa druge strane prema otvorenom moru. Od otoka koje nisu u sklopu Elafita znacajan je i Lokrum nešto južnije od Dubrovnika. Elafiti su Kolocepskim kanalom odvojeni su od kopna. Jaki vjetrovi koji pušu upravo u ovome kanalu takoder su bile jedna vrsta zaštite za brodove koji su željeli osvojiti grad Dubrovnik. U Elafitske otoke od smjera sjeverozapada prema jugoistoku spadaju otoci Olipa, Jakljan, Tajan, Crkvina, Golec, Kosmec, Mišnjak, Šipan, Ruda, Lopud, Sv.Andrija, Kolocep te Daksa.

Ljepota mjesta Šipanska Luka poznata je i po nekoliko srednjovjekovnih spomenika Hrvatske kulturne baštine.
Šipan- najveci i najnaseljeniji otok Elafitskog arhipelaga površine 16,5 km2, sa najvišom tockom Velji Vrh (243m). Na sjeverozapadnom dijelu smještena je Šipanska luka u prostranom zaljevu koji nauticarima pruža sigurno sidrište za brodice te pravo mjesto za opuštanje i odmor upravo zbog izoliranosti od obale. Na južnoj strani pristaništa gostima i turistima se uz ponudu privatnog apartmanskog smještaja pruži mogucnost odsjedanja u hotelu. Takoder izgradeno je i pristanište za jahte. Ljepota mjesta Šipanska Luka poznata je i po nekoliko srednjovjekovnih spomenika Hrvatske kulturne baštine. Istice se zgrada Kneževog Dvora iz XV.st, crkva Sv.Duha te na Veljem Vrhu crkva Sv.Petra. Obje datiraju iz XVI. stoljeca. Uz dvije crke u mjestašcima Pakljenoj te Šilovu Selu otok je u prošlosti poznat po brojnim ljetnikovcima koji su gradili Dubrovacki plemici tokom XV.st.
Na južnoj strani otoka nalazi se naselje Sudurad. Danas poznato kao trajektno pristanište i veza sa kopnom, a u XVI. st. po dubrovackom nadbiskupu, humanistu te bliskom Michelangelovom prijatelju Ludovicu Beccadelliju. Obitelj Skocibuha 1539. je izgradila rezidenciju dubrovackih nadbiskupa, u sklopu koje je Beccadelli okupljao i vodio brojne znanstvene skupine ucenog kruga ljudi sa šireg Dubrovackog podrucja. Na Beccadelijevoj rezidenciji danas je vidljiva spomen ploca, a takoder su pronadeni spisi iz XVI. st. u kojima Michelangela poziva u posjet gradu Dubrovniku te otoku Šipanu. Nekoliko godina nakon Beccadelijeve smrti u sklopu rezidencije izgradena poznata obranbena kula.

Lopud- idealna destinacija za sve ljubitelje naturalnog turizma. Bujna sredozemna vegetacija, plaže, toplo more i lagani povjetarac vjetra Lopudu daju draz onog istinskog odmora. Na otocicu koje broji 269 stanovnika nema motornih vozila. Turistima je poznat po Lopudskom i Šunjskom zaljevu. Brojni vrtovi i kamene kuce uz cestu kao da su isplepletene u paukovu mrezu bujne borove vegetacije. Takoder neizostavani su i cempresi koji kao da se skrivaju na tom prekrasnom malom otocicu. Lopud je idealna destinacija za sve ljubitelje naturalnog turizma
Lopudske ljepote privukle su stare grke i rimljane koji su sagradili Lafotu, maleno naselje u sklopu svoje kolonije širenja i osvajanja novih teritorija duž Jadranskoga mora. Nekoliko stoljeca potom franjevci su neposredno iznad Lopudskoga zaljeva 1483. sagradili crkvu te samostan Sv. Marije od Špilice. Pocetkom XIX.st. franjevacki samostan je napušten. Šetnjom uz zaljev mogu se primjetiti ruševine tvrdave s kulom u svrhu zaštite od napada s mora. Nezaobilazan crkveni detalj i blago predstavljaju slike trojice talijanskih autora, flamanca i hrvata Nikole Božidarevica iz XVI.i XVII.stoljeca. Pred najezdom Turaka na Hrvatsku obalu vecinu stanovništva otoka u XV.st. cine izbjeglice susjednih otocja i gradova.
Na susjednoj strani otoka nalazi se prekrasna pješcana plaža zaljeva Šunj sa sidrištem. U zaljevu turisti i gosti nauticari mogu bezbrižno uživati u blagodatima plaže i cistog mora upravo zbog pristupacnosti i položaja zaljeva. U XII.st. iznad zaljeva podignuta je crkva Gospe od Šunja s prepoznatljivim oltarnim duborezom te slikama. Kameni lavovi dopremljeni su u XVII. st.iz Engleske od strane dubrovackog trgovca Mihe Pracata.
Kolocep- maleni otok površine 2,35 km2 koji broji 175 stanovnika isprepleten je bogatom poviješcu. U zaseocima Gornjem i Donjem Celu mještani se i danas pretežno bave ribarstvom. Najveci izvor prihoda je upravo u ljetno doba kada otok zaživi. Idealan je za obiteljski turizam. Svakako preporucamo vecernju šetnju s pogledom na zalazak sunca uz nezaobilazan šum mora i laganog povjetarca. U Donjem Celu pronadeni su fragmenti starohrvatske pleterne ornamentike. Starohrvatske crkvice Sv.Srd (IX.st.), Sv.Nikola i Sv. Trojstvo (kraj XI, i pocetak XII.st.) spomenici su kulture Kolocepa s ponosom mještana na sacuvanu ornamentiku fragmenata. Takoder pronaden je i sacuvan statut otoka iz kraja XIII.st., te obrambene kule od najezde Turaka kao i na stalim otocima Elafitskog arhipelaga.
Daksa- najjužniji u nizu Elafitske otocne skupine je otocic sa istoimenim svjetionikom. Svjetionikom se tradicionalno obilježava ulazak u luku dubrovacku te grad dubrovnik. U XII.st. kao i na ostalim susjednim otocima franjevci grade samostan. Nažalost najezdom Francuza biva porušen, a na njegovom mjestu sagradena je kamena utvrda. U spomen žrtvama partizanskih napada 1944.godine Republika Hrvatska podiže spomenik sredinom 1994.godine.