Koprivnica

Podravski mentalitet poznat je i izvan granica Hrvatske. O tome svjedoce turisti koji sve češće umjesto odmora na Jadranu odabiru idilu podravskog sela. Čisti zrak i neiskvarena priroda odličan su iskorak od gradske gužve. Iskusite prirodu u njenom punom značenju. Podravina Vam pruža na izbor gotovo sve vrste krajolika. Opustite se šetnjama kroz šume, rekreirajte se planinarenjem na obroncima bilogore i kalnika, odmorite se uz dobru kapljicu iz naših vinograda ili pak jedostavno uživajte u ribolovu na rijeci Dravi. Okolna sela stvorena su za seoski turizam. Večinom su okružena šumom, što omogućuje idealan bijeg iz gradske prenapućenosti. Infrastruktura je tipicna za kontinentalni dio Hrvatske, a redovito su smještena uz cestu te lako dostupna automobilom ili autobusom. Posjetitelji mogu birati iz mnoštva sadržaja koje im nudimo. Od izvornog podravskog kulinarstva, do seoskog turizma, prirodnih lovišta, rekreacijskih centara, do kulturnih lokacija.
Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića s početkom XIII. st. Naselje se prvi puta spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije. Tokom XIV.st grad je živio svoje zlatno stoljeće gdje se Koprivnica se tada afirmirala kao urbano središte srednje Podravine, ali i kao značajan i ugledan grad u anžuvinskoj Slavoniji. To se u prvom redu odnosi na društveno uredenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana što potvrduje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stoljeća.

U skladu s najmodernijim vojnim rješenjima protutopovske obrane koprivnicku tvrdavu moderniziraju sjevernotalijanski i nizozemski arhitekti tokom XVI. stoljeća. Do šezdesetih godina XVII. stoljeća koprivnička je renesansna zemljana protuturska fortifikacija – zvijezda postala najmodernija tvrđava između Drave i Save koja je štitila “ostatke ostataka hrvatskoga kraljevstva”. Od tridesetih godina XVII. stoljeća poćinje gospodarska i demografska obnova. Na kraju stoljeća u gradu djeluju tri obrtnička ceha – mješoviti ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara te cehovi čizmara i mesara koji svojim proizvodima snabdijevaju vojnu posadu koprivničke tvrđave i civilno stanovništvo grada i okolice. Do barokne obnove grada. Unutar tvrđave podižu se zidani objekti, a do nove izgradnje dolazi i u podgradu na sjevernom i sjeverozapadnom rubu tvrđave. Odlukom habsburške carice Marije Terezije 1765. godine sjedište generalata seli iz Koprivnice u Bjelovar čime je grad ujedno izdvojen iz područja Slavonske krajine.

Novi gospodarski razvoj grada poćinje 1870. godine kada je u sklopu Austro-ugarske prometne politike puštena u promet želježnička pruga Budimpešta -Zakany -Koprivnica -Zagreb koja je uskoro izgrađena i do Rijeke. U društvenom i javnom životu – kazalištu, knjižnici, političkim strankama, gradskim novinama – ostvaruju se ideje angažiranog dijela koprivničkog građanstva.
Proces industrijalizacije u Koprivnici izgradnjom tvornice za kemijske proizvode Danica čije je poslovanje obilježilo i snažno utjecalo na dinamiku i strukturu koprivničkog gospodarstva sve do tridesetih godina ovog stoljeća. Tijekom druge polovice stoljeća ovu ulogu u rastu i razvoju grada Koprivnice i Podravine preuzela je Podravka, industrija za preradu voća i povrća, danas prehrambena industrija svjetske orijentacije Podravka. Nakon dva svjetska rata i više državnih uređenja i režima u okviru kojih je Hrvatska tijekom 20. stoljeća tražila svoje mjesto među demokratskim državama Europe, na referendumu građana 1991. godine od 93 % birača koprivničke općine 96 % se izjasnilo za prijedlog Hrvatske kao suverene države koju odluku su brojni Koprivničanci i Podravci i obranili sudjelujući u raznim postrojbama u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.