Lonjsko Polje

PP Lonjsko polje smješten je u središnjem dijeli Republike Hrvatske, omeđen padinama Moslavačke gore i autocestom Zagreb-Slavonski Brod sa sjeverne, a rijekom Savom s južne strane. Na površini od 50.650 ha smjenjuju se pejzaži livada i pašnjaka s nizinskim poplavnim šumama te starim rukavcima (mrtvajama). No, osim svojih izuzetnih prirodnih odlika ovaj park prirode posjeduje i vrijednu kulturnu baštinu, posebice specifično graditeljstvo, folklor, obrt i pučko stvaralaštvo. Stoga je unutar njega vrlo važno očuvati i njegovo kulturološki identitet. Ovo veliko, nizinsko, poplavno područje rijeke Save, s pritocima Lonjom, Strugom, Pakrom Ilovom, Trebežom, Česmom i mnogim manjim pritocima čini ovaj prirodni krajolik jednim od najvrednijih močvarnih područja u Europi.

Park prirode Lonjsko polje obuhvaća površinu 506,50 km2. Ističe se velikim bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta, a zanimljiva je i arhitektura posavskih drvenih kuća, koje su zbog svoje ljepote, očuvanosti i brojnosti pravi spomenik graditeljske baštine. Pojedinačni su prostori unutar parka prirode (ornitološki rezervati Rakita i Dražiblato) pod još strožim režimom zaštite. Močvarne livade, šume jasena, vrbe i topole tog rezervata značajne su za gniježđenje pataka, dok se u poplavnim hrastovim šumama, livadama i pasištima Lonjskog polja susreću rijetke europske životinje (orao štekavac i orao zmijar, siva i bijela čaplja, crna roda i dr.). U tom poplavnom području, gdje se visoke vode zadržavaju i do šest mjeseci, jedno je od najvećih mrestilišta šarana u Europi. Brojne su i druge tipične životinje za taj prostor (autohtona svinja, divlje svinje, konj hrvatski posavac, jeleni, srne, vidre, dabrovi, divlje mačke).

Promatranje ptica, biciklizam, šetnje, vožnja čamcima, jahanje konja, kupanje te ograničeni lov i ribolov temeljne su rekreacijsko-sportske aktivnosti. Gastronomska ponuda (riblji paprikaš, tzv. krapec na procep, gulaš od divljači i dr.), izleti i fotosafari u Lonjskom polju ostavljaju nezaboravan dojam. Što se tiče graditeljstva ovog područja, ono je zaista specifično. Odnos kuće prema rijeci uspostavljen je položajem građevine (kuće) uzdužnom duljom protegom okomito na riječni tok, a pročeljem okrenutim na vodu. Odnos prema poplavi uspostavljen je podizanjem građevine na temeljne stupiće (bapke) i u pravilu građenjem jednokatne građevine. Katni prostor je uvijek bio siguran od poplava. Trijem u prizemlju nazivan je ”pristašekom”, a naziv je vjerojatno potekao iz sojeničkih vremena. Tradicionalna posavska kuća građena je redovito od hrastovine. Temeljni okvir ”podsek”, s gredicama ”poprečnjakima”, nosi stijene od planjki povezane uglavnom na preklop ”hrvacki vugel”, u novije vrijeme ”njemački vugel”. Iznutra je kuća nabačena ilovačom pomiješanom s vodom i pljevom. Na podovima je ”klak” od zemlje ”žutulje” s dodatkom volovske krvi za površinsku čistoću. Pokrivena je drvenom šindrom. Ovakva kuća sabire u sebi prostorne odrednice čovjeka i mjesta.

Posebnu ulogu u Lonjskom polju ima i selo Čigoč. Interes istraživača selo je privuklo zbog velikog broja gnijezda roda kojih u selu ima preko 70. Ovo područje vidi priliku u razvoju seoskog turizma i prodaji vlastitih proizvoda koji zbog čistog okoliša mogu dobiti oznaku bio-proizvoda. Vrlo dobar primjer ovakvih sačuvanih tipova kuća je ruralna cjelina sela Krapje, na samoj obali Save. Stručnjaci koji rade na proučavanju arhitektonskog fenomena Krapja, istodobno rade i na projektu očuvanja tog kompleksa. Budući se ono nalazi u neposrednoj blizini ornitološkog rezervata Krapje Dol i da se nalazi u središtu PP Lonjsko polje, stručnjaci se nadaju da će Krapje biti uvršteno u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.