Samobor

Samobor je grad bogate povijesti. Svake godine već poznata i nezaobilazna tradicija je Samoborski fašnik, vikend ideja koja se ne propušta. Narodna predaja, inače, kaže kako je fašnik “god” – ili praznik – svih muškaraca. U samoborskom kraju na pokladni se utorak priređuje svečani ručak, najčešće purica s mlincima, te se obilno zalije vinom. Kao desert služe se, dakako, krafne, ili kako vele – “krafli”. Sve je počelo u dvadesetim godinama 19. stoljeća. Rijetki pisani dokumenti iz tog doba pokazuju da se na ulicama tada malenog Samobora održavalo fašničko veselje, te da se u općinskom nagistratu održavao ples pod maskama. U Samoborskom muzeju čuva se, primjerice, zapisnik sa sjednice općinskog vijeća iz 1828. godine, gdje jedan lokalni gostioničar traži da mu se iznajmi njihova dvorana za fašnički bal, s napomenom da je istu već koristio godinu dana ranije. To je, zapravo, prvi pisani dokumenat o samoborskom fašniku, iz kojeg je razvidno kako je on održan već 1827. godine. Vjerojatno, održavan je i ranije, ali o tome nema pisanih dokaza.

U gradu Samoboru danas živi oko 15.000 stanovnika, a nastao na mjestu sutoka dvaju krakova potoka Gradne (Rudarske i Lipovečke), na prijelazu iz nizine u gorje i raskrižju povijesnih puteva. U širem – administrativnom smislu Grad Samobor je prostor između rijeke Save i najviših vrhova Samoborskog gorja gdje živi oko 35.000 stanovnika. Ovo je područje svojevrsnih vrata između istoka i zapada, među Zagrebačkom gorom i Samoborskim gorjem. Izražena je razlika između brdskog i nizinskog predjela. Rijetka naseljenost i očuvana prirodna sredina osobine su brdskog dijela, a urbanizirani gusto naseljeni nizinski dio omogućio je koncentraciju industrijskih i obrtničkih djelatnosti. Položaj u prostoru namijenio je Samoboru bogatu povijest. Nalazimo tragove prvog čovjeka na zemlji, iz razdoblja Rimskog carstva, naseljavanja Slavena i novijih zbivanja. Najbolji pregled povijesnih zbivanja predočen je u geološko-arheološkoj, kulturno-povijesnoj i drugim specijaliziranim zbirkama Samoborskog muzeja. Stanovništvo ovog kraja i njegova prostorna disperzija odraz su isto tako povijesnih zbivanja, prirodnih osobina i prometne povezanosti.
Tradicija i posebnosti Samobora:
Tradicijsko gospodarstvo zasnovano na poljoprivredi (zemljoradnja i stočarstvo) ustuknulo je još u prošlosti pred potrebama novog vremena. U povijest gospodarstva ovog kraja spada i rudarenje, obrada metala, prerada kože, stari oblici proizvodnje i prerade tekstila, pa i proizvodnje kristala. Suvremene potrebe uvjetovane promijenjenim načinom života i novim tehnologijama donijele su u ove krajeve nove i brojne gospodarske djelatnosti. Ističu se razne vrste obrta, industrije i usluga (naročito ugostiteljstvo i trgovina). Na brojnim samoborskim potocima bilo na svakih stotinjak metara po jedna vodenica. Drvene, malene, ljupke, danonoćno su se s vodom grlile, kukuruz i pšenicu seljacima mljeli žrvnjevi. Danas je sačuvana samo jedna- Grdanjci. U međuvremenu svakako razmislite i o kremšnitama, zaštitnom znaku svih posjetitelja u grad.
Samoborske kremšnite- prije polaska u Samobor skoro svatko spominje kako će obići ponešto, ali nipošto neće zaobići ili, ne daj Bože, zaboraviti slast čuvenih samoborskih kremšnita. Možda će netko tvrditi kako je kolač kolač. Kako je kremšnita jednostavno tanko lisnato tijesto gore i dolje, a između drhtava zlatnožuta slatkoća. Možda će stoga mnoge domaćice i same pripremiti kremšnite i ponuditi ih svojima u slast… ali nepci pravih znalaca otkrit će tek u samoborskim kremšnitama ono nešto… Što? Nešto neizrecivo, ali jedinstveno.
Možete imati drevne recepte za izradbu ovih poslastica, možete pribaviti najbiranije namirnice, ali nije to-to! Ljubazne pripremačice pravih samoborskih kremšnita rado će Vas uputiti u najveći dio načina pripremanja ovog vrsnog kolača, no malu – veliku tajnu ipak će sačuvati kako biste u samoborskoj kremšniti otkrivali što je to što ju razlikuje od drugih i sličnih. U tome je draž, samoborske kremšnite uistinu samo u Samoboru. Toliko su poznate da u mnogim gradovima vole istaknuti ime ovog kolača sa “samoborskim” dodatkom, ali ubrzo biva razotkriven surogat. Samoborske kremšnite spominju se u svim krajevima Europe. U Samoboru su najtraženiji kolač, čeka ih se u redovima, puna kutija se obavezno nosi kući, na radost svojima. Prava princeza samoborskih kolača.

Stari grad Samobor- nalazi se na brdu Tepec u ruševnom stanju (ostale su samo zidine). Izgradili su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. god. Od tih najstarijih dijelova očuvana je samo još branič-kula. U trećem desetljeću 16. st. grad se počinje pregrađivati. Sa Starog grada pruža se pregledan pogled na Samobor i okolicu. Najkraći put od trga do Starog grada vodi ulicom sv. Ane ili Jurjevskom do Anindola (15 min.) odakle se održavanom pješačkom stazom stiže za oko 15min do ulaza negdašnje plemićke utvrde.
Anindol- najljepše samoborsko šetalište i šumovit park nalazi se na brdu Tepec. Tu je kapelica sv. Ane (po kojoj je šetalište dobilo ime), a nešto više prema vrhu brda sv. Juraj. Šikaru, koja je nekad prekrivala današnji park Anindol dao je 1883. god očistiti i urediti (zasaditi crnogoricu i bjelogoricu, grmlje, napraviti šetnice, posaditi cvijeće itd.) načelnik grada Šmidhena. Iznad kapelice sv. Ane uređeno je plesalište (”tanc-plac”), a između sv. Jurja i sv. Ane prigodom proslave 1900. god. spasenja po Isusu Kristu, podignut je 1933. god. kameniti Križni put s 14 postaja urešen reljefnim slikama i kalvarijom.

Šetnja ulicama uz potok Gradinu- prostorno povezuje Stari grad Samobor, šetalište Vugrinščak, Muzej, Trg kralja Tomislava i Trg Matice hrvatske koji je krajnja istočna točka najinteresantnije gradske šetalačke rute. Gradna izvire u Samoborskom gorju na dva mjesta: jedan joj je izvor kod sela Lipovca i do grada protječe Lipovečkom dragom, a drugi iza sela Rude te protječe Rudarskom dragom. Kod crkve sv. Mihalja na zapadnom ulazu u Samobor ta se dva rukavca sastaju i združeni teku kroz središnji dio grada prema Savi. Gradnu premošćuju mnogi mostovi i mostići od kojih je najznačajniji onaj koji povezuje Trg kralja Tomislava i ulicu Ivana Perkovca (jednu od najaktivnijih trgovačko-ugostiteljskih gradskih žila kucavica). Taj most izgrađen je 1906. god. iz armiranog betona po sistemu Luipold. U ono doba po načinu izgradnje i materijalu bio je drugi most te veličine u Europi.